Kada potražiti pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje i kako izgleda prvi susret (2. dio - roditelji i djeca)

Kad je dijete „teško“, iza toga često stoji nešto što je njemu samome teško. Ponekad je to anksioznost, ponekad tuga, ponekad preopterećenost, a ponekad način na koji dijete pokušava reći: „Ne znam više niti sam/a.“ Cilj prvog susreta nije tražiti krivca, nego razumjeti što se događa i što djetetu (ali i obitelji) može pomoći.

Kada roditelji najčešće dolaze s djetetom?

• Kad emocije „preplave“ dijete: česti izljevi bijesa, plač, povlačenje, nagle promjene raspoloženja.

• Kad se pojave strahovi i tjeskoba: izbjegavanje škole, separacijska anksioznost, panični simptomi, stalna zabrinutost.

• Kad se promijeni funkcioniranje: pad školskog uspjeha, gubitak interesa, teže ustajanje, izoliranje od prijatelja.

• Kad se tijelo javlja umjesto riječi: bolovi u trbuhu, glavobolje, mučnine, nesanica bez jasnog somatskog uzroka.

• Kad se pojave rizična ponašanja: samoozljeđivanje, eksperimentiranje s alkoholom/drogama, bježanje, online rizična ponašanja.

• Kad postoje obiteljske promjene: razvod, selidba, bolest u obitelji, gubitak, nasilje, teškoće prilagodbe.

Praktično: ako poteškoće traju dulje, pojačavaju se ili “pojedu” djetetov svakodnevni život, vrijedi doći na procjenu.

Kada je potrebno reagirati odmah?

Ako dijete govori o tome da ne želi živjeti, ima plan ili se već samoozljeđuje, ako je jako dezorganizirano, zbunjeno, ne spava danima ili je pod utjecajem supstanci i nije sigurno, to je situacija za hitnu procjenu (112 ili najbliža hitna služba). Nemojte čekati „da prođe samo od sebe“.

Kako izgleda prvi susret s djetetom ili adolescentom?

1) Tko je prisutan?

Najčešće roditelj/skrbnik dolazi s djetetom. Ovisno o dobi i problemu, dio razgovora bude s roditeljem, dio s djetetom, a dio zajedno. Osim toga, važno je imati i vrijeme nasamo s mladom osobom, jer to često olakša iskrenost i otvori put za daljnju suradnju.

2) Što stručnjak pita?

Pita se jednostavno i normalno: kako izgleda dan, škola, odnosi, spavanje, raspoloženje, što je teško, što pomaže, kada je krenulo i što se promijenilo. Roditelje se pita za razvoj, obiteljske okolnosti i ono što su već pokušali. Nije cilj “izvući priznanje”, nego složiti dijelove u jasniju sliku.

3) Povjerljivost i roditelji - što ostaje između terapeuta i djeteta?

Roditelji imaju pravo na informacije važne za sigurnost i plan tretmana. Istovremeno, dijete/adolescent treba prostor u kojem može govoriti bez straha da će svaka rečenica završiti kod kuće. Zato se u praksi dogovara okvir: što se dijeli, a što ostaje privatno, uz jasnu iznimku kad postoji ozbiljan rizik za dijete ili druge.

4) Što dobivate na kraju susreta?

Jasan sljedeći korak: preporuku (psihološka obrada, psihoterapija, psihijatrijski pregled, kombinacija), okvirne ciljeve i plan praćenja.

Kako pripremiti dijete za prvi dolazak?

Za mlađu djecu (jednostavno i kratko):

• “Idemo razgovarati s osobom kojoj je posao pomagati djeci kad imaju brige, strahove ili kad im je teško.”

• “Ne moraš znati što reći. Možeš crtati ili samo slušati.”

Za adolescente (s poštovanjem):

• “Želim da imaš prostor za sebe i nekoga tko razumije. Ne moramo se slagati oko svega, ali želim da dobiješ podršku.”

• “Možeš reći što želiš, a možeš i reći da ti je prerano za neke teme.”

Što izbjegavati prije dolaska:

• “Sad će ti oni objasniti da si u krivu.”

• “Ako ne budeš surađivao, nema pomoći.”

• “Moramo to riješiti u jednom susretu.”

Kratko za djecu i mlade (da znate što očekivati)

Ako te često muči strah, tuga, pritisak, misli koje se vrte ili se stalno osjećaš “na rubu”, prvi susret je razgovor u kojem te netko sluša bez ismijavanja. Možeš govoriti svojim riječima. Možeš i reći: “Ne znam.” I to je odgovor. Zajedno ćete smisliti što bi ti konkretno pomoglo.

Kako se naručiti?

Termin možete zatražiti putem online obrasca (klikom ovdje) ili telefonom (091-261-5500).